Artificial Intelligence |
|
Umjetna inteligencija |
A new type of artificial brain
|
|
Novi tip umjetnog mozga
|
Ecology |
|
Ekologija |
Full steam ahead for emissions trading
|
|
Trgovina emisijama ispušnih plinova ide punom parom naprijed
|
Technology |
|
Tehnologija |
A transistor that controls the flow of atoms
|
|
Tranzistor koji upravlja protokom atoma
|
Eye implant lets the blind see Braille
|
|
Očni implantat omogućuje slijepim osobama da vide Brailleovo pismo
|
Computing |
|
Informatika |
The way you type says a lot about you
|
|
Način na koji tipkate mnogo govori o vama
|
Biology |
|
Biologija |
Ice-entombed lake life a good sign for Mars
|
|
Život zarobljen u ledenom jezeru je dobar znak za Mars
|
Astronomy |
|
Astronomija |
Dark energy secrets hidden in the void
|
|
Tajne tamne energije skrivene u praznini
|
Cuisine |
|
Kulinarstvo |
Venison chilli
|
|
Srneći čili
|
Artificial Intelligence |
top |
|
|
Umjetna inteligencija |
vrh |
|
A new type of artificial brain
Computer chips that mimic the human brain are outstripping conventional chips.
They could also revolutionise our understanding of how the brain functions.
Attempts to simulate the brain usually involve programming software to behave like groups of neurons.
A new "neuromorphic" design instead tries to recreate the brain's hardware, using analogue components last seen in the early days of computing.
"On our system, you can physically point to the neuron", says Karlheinz Meier of the University of Heidelberg in Germany.
The "Spikey" chip contains 400 "neurons", or printed circuits.
Real neurons have a voltage across their outer membrane, which Spikey mimics using capacitors, components that store charge.
Just as in a real neuron, when the voltage reaches a certain level, the capacitor becomes conductive, giving a "nerve signal"...
Search for more... 
Computer chips that mimic the human brain are outstripping conventional chips.
They could also revolutionise our understanding of how the brain functions.
Attempts to simulate the brain usually involve programming software to behave like groups of neurons.
A new "neuromorphic" design instead tries to recreate the brain's hardware, using analogue components last seen in the early days of computing.
"On our system, you can physically point to the neuron", says Karlheinz Meier of the University of Heidelberg in Germany.
The "Spikey" chip contains 400 "neurons", or printed circuits.
Real neurons have a voltage across their outer membrane, which Spikey mimics using capacitors, components that store charge.
Just as in a real neuron, when the voltage reaches a certain level, the capacitor becomes conductive, giving a "nerve signal".
Spikey also mimics synapses, the connections between neurons.
In a normal chip, every process is digital and so can only take the value 0 or 1.
Meier's team instead used analogue components with variable levels of resistance to simulate the way connections between neurons become stronger or weaker depending on how much they are used.
"Analogue circuits vanished after digital computers became more powerful", says Meier, but they are now finding new roles.
The team connected the neurons in the "Spikey" chip in different ways to mimic various brain circuits.
They have now modelled six neural networks, including one found in the insect olfactory system.
By measuring patterns of activity, they found such artificial networks behave much like the real thing.
"This is as good as you can get in simulating neural architecture", says Massimiliano Versace of Boston University.
Neuromorphic chips do already exist, though until now each chip could only mimic one particular brain circuit.
Spikey, on the other hand, can recreate any pattern.
Neuromorphic chips have advantages over conventional chips.
For example, they do not separate memory and computation - so they can run faster using less power.
They also cope better with damage.
Knocking out a few bits of a normal chip often breaks it altogether, but neuromorphic chips keep working, albeit slowly.
Companies like IBM and HP are looking into neuromorphic chips, and some medical devices already use them.
Versace is working with NASA to develop a neuromorphic system to control a Mars rover, and says that the chips' fault tolerance may make them better suited to surviving the intense radiation of space.
The chips also allow theories of how the brain functions to be tested, in experiments that systematically change how each neuron and network behaves.
» Search for more...
|
|
Novi tip umjetnog mozga
Kompjutorski čipovi koji oponašaju ljudski mozak nadmašuju konvencionalne čipove.
Oni bi također mogli revolucionarizirati naše shvaćanje funkcioniranja mozga.
Pokušaji da se simulira mozak obično uključuju programiranje softvera da se ponaša poput skupina neurona.
Novi "neuromorfni" dizajn umjesto toga pokušava reproducirati hardver mozga, koristeći analogne komponente koje su posljednji put viđene u ranim danima računalstva.
"Na našem sustavu možete fizički pokazati neuron", kaže Karlheinz Meier sa Sveučilišta u Heidelbergu u Njemačkoj.
Čip "Spikey" čip sadrži 400 "neurona", odnosno tiskanih elektroničkih krugova.
Pravi neuroni imaju napon na svojoj vanjskoj membrani, što Spikey oponaša pomoću kondenzatora, komponente koja pohranjuje naboj.
Baš kao u pravom neuronu, kada napon dosegne određenu razinu, kondenzator postaje vodljiv, dajući "živčani signal"...
Potraži više...
Kompjutorski čipovi koji oponašaju ljudski mozak nadmašuju konvencionalne čipove.
Oni bi također mogli revolucionarizirati naše shvaćanje funkcioniranja mozga.
Pokušaji da se simulira mozak obično uključuju programiranje softvera da se ponaša poput skupina neurona.
Novi "neuromorfni" dizajn umjesto toga pokušava reproducirati hardver mozga, koristeći analogne komponente koje su posljednji put viđene u ranim danima računalstva.
"Na našem sustavu možete fizički pokazati neuron", kaže Karlheinz Meier sa Sveučilišta u Heidelbergu u Njemačkoj.
Čip "Spikey" čip sadrži 400 "neurona", odnosno tiskanih elektroničkih krugova.
Pravi neuroni imaju napon na svojoj vanjskoj membrani, što Spikey oponaša pomoću kondenzatora, komponente koja pohranjuje naboj.
Baš kao u pravom neuronu, kada napon dosegne određenu razinu, kondenzator postaje vodljiv, dajući "živčani signal".
Spikey također oponaša sinapse, veze između neurona.
U normalnom čipu, svaki proces je digitalan tako da može poprimiti samo vrijednost 0 ili 1.
Meierov tim je umjesto toga koristio analogne komponente s promjenjivim razinama otpora za simulaciju načina na koji veze između neurona postaju jače ili slabije, ovisno o tome koliko se koriste.
"Analogni sklopovi su nestali nakon što su digitalna računala postala snažnija", kaže Meier, ali ona sada nalaze nove uloge.
Tim je povezao neurone u čipu "Spikey" na različite načine u cilju oponašanja različitih moždanih sklopova.
Sada su modelirali šest neuralnih mreža, uključujući i jednu koja postoji u mirisnom sustavu kukaca.
Mjereći obrasce aktivnosti, otkrili su da se takve umjetne mreže ponašaju slično kao i prave.
"Ovo je najviše što se možete približiti simuliranju neuralne arhitekture", kaže Massimiliano Versace sa Sveučilišta u Bostonu.
Neuromorfni čipovi već postoje, iako je do sada svaki čip mogao oponašati samo jedan određeni sklop mozga.
Spikey, s druge strane, može replicirati bilo koji uzorak.
Neuromorfni čipovi imaju prednosti pred konvencionalnim čipovima.
Na primjer, ne razdvajaju pamćenje i računanje - tako da mogu raditi brže, pritom trošeći manje energije.
Također se bolje nose s oštećenjem.
Uništavanje nekoliko dijelova normalnog čipa često ga cijelog pokvari, ali neuromorfni čipovi nastavljaju raditi, iako sporo.
Tvrtke poput IBM-a i HP-a istražuju neuromorfne čipove, a neki medicinski uređaji ih već koriste.
Versace surađuje s NASA-om na razvoju neuromorfnog sustava za kontrolu svemirskog vozila na Marsu, a kaže kako tolerancija ovog čipa na kvarove može taj čip učiniti pogodnijim za preživljavanje u uvjetima intenzivne radijacije u svemiru.
Čipovi također dozvoljavaju da se testiraju teorije funkcioniranja mozga, u eksperimentima koji sustavno mijenjaju ponašanje svakog neurona i mreže.
» Potraži više...
|
|
|
|
|
Full steam ahead for emissions trading
How can you force firms to cut down their carbon emissions?
Put a price on them.
That is the idea behind carbon trading, which got a boost last week when California launched the world's second-largest carbon market.
Other new and improved trading systems are springing up around the globe and could eventually work together.
We need to cut greenhouse gas emissions as efficiently as possible to prevent dangerous climate change.
So, the argument for carbon trading goes, we should be able to trade the right to emit: firms that cut emissions can profit by selling emissions permits to those that do not.
Concerned scientists, politicians and activists have long dreamed of a global carbon market one that would compel companies, wherever they are based, to buy emissions permits, issued annually, or to stop emitting.
The Kyoto protocol, which expires this year, came into force in 2005 to realise this dream, but it was only adopted by 37 countries...
Search for more...
|
|
Trgovina emisijama ispušnih plinova ide punom parom naprijed
Kako možete prisiliti tvrtke da smanje svoje emisije ugljičnog dioksida?
Stavite cijenu na njih.
To je ideja koja stoji iza trgovanja ugljičnim dioksidom, a koja je dobila poticaj prošlog tjedna kada je Kalifornija lansirala drugo po veličini tržište ugljika na svijetu.
Diljem svijeta niču i drugi novi, poboljšani sustavi trgovanja i oni bi mogli na kraju zajedno surađivati.
Moramo smanjiti emisije stakleničkih plinova što je učinkovitije moguće kako bismo spriječili opasne klimatske promjene.
Dakle, argument za trgovanje ugljičnim dioksidom glasi da bismo trebali moći trgovati pravom na emisiju: poduzeća koja smanje emisije mogu profitirati od prodaje dozvola za emisiju onim poduzećima koja to ne učine.
Zabrinuti znanstvenici, političari i aktivisti dugo su sanjali o globalnom tržištu ugljičnog dioksida koje bi potaknulo tvrtke, gdje god bile, da kupe dozvole za emisiju koje bi se izdavale godišnje ili da prestanu s emisijama.
Protokol iz Kyota, koji istječe ove godine, stupio je na snagu 2005. godine kako bi ostvario taj san, ali ga je prihvatilo samo 37 zemalja...
Potraži više...
|
|
|
|
|
A transistor that controls the flow of atoms
Transistors are at the heart of the electronic circuits that make modern computers possible.
Now a transistor that controls the flow of atoms, rather than electrons, could be used as a model to probe the mysterious electrical property of superconductivity.
"We can test concepts for quantum electronics", says Tilman Esslinger at the Institute for Quantum Electronics in Switzerland, who has created the transistor-like object from atoms and light.
Below a certain critical temperature some materials become superconducting: electrons flow through them unhindered by the usual electrical resistance.
Because of this, superconductors potentially have many novel applications, such as energy-efficient data centres.
But how best to design them for such applications is not known.
One way to gain a better understanding is to build a model using a process called superfluidity.
Rather like electrons flowing without electrical resistance, at temperatures close to absolute zero, some atoms turn superfluid, flowing with no friction or physical resistance...
Search for more...
|
|
Tranzistor koji upravlja protokom atoma
Tranzistori se nalaze u srcu elektronskih sklopova koji čine moderna računala mogućima.
Sada bi se tranzistor koji kontrolira protok atoma, a ne elektrona, mogao koristiti kao model za istraživanje tajanstvenog električnog svojstva supravodljivosti.
"Možemo testirati koncepte za kvantnu elektroniku", kaže Tilman Esslinger s Instituta za kvantnu elektroniku u Švicarskoj, koji je stvorio objekt nalik na tranzistor od atoma i svjetlosti.
Neki materijali ispod određene kritične temperature postaju supravodljivi: elektroni teku kroz njih neometani uobičajenim električnim otporom.
Zbog toga supravodiči potencijalno imaju mnoge nove primjene, kao na primjer u energetski učinkovitim podatkovnim centrima.
Međutim, nije poznat način na koji ih je najbolje projektirati za takve primjene.
Jedan od načina na koji ovaj proces možemo bolje shvatiti je da izradimo model koristeći proces po nazivu suprafluidnost.
Poput elektrona koji teku bez električnog otpora, na temperaturama blizu apsolutne nule neki atomi postaju supratekući i teku bez trenja ili fizičkog otpora...
Potraži više...
|
Eye implant lets the blind see Braille
Some blind people could soon be able to "see" words and sentences using an implant that streams images of Braille directly to neurons in the back of the eye.
Argus II, made by "Second Sight" in Sylmar, California, contains a camera mounted on a pair of glasses.
Video from the camera is "displayed" across a grid of electrodes implanted over the retina.
These electrodes stimulate neurons, giving users a view of the world that allows them to distinguish light and dark regions and even detect features such as doorways.
But deciphering letters and words with prosthesis is slow because of its low resolution.
Now, Thomas Lauritzen and his colleagues have come up with a version that presents the user with Braille...
Search for more...
|
|
Očni implantat omogućuje slijepim osobama da vide Brailleovo pismo
Neke bi slijepe osobe uskoro mogle "vidjeti" riječi i rečenice pomoću umetka koji šalje slike Brailleovog pisma izravno neuronima u stražnjem dijelu oka.
Uređaj Argus II, kojeg je izradila tvrtka "Second Sight" iz grada Sylmar u Kaliforniji sadrži kameru montiranu na naočale.
Video zapis iz kamere se "prikazuje" na mreži elektroda ugrađenoj preko mrežnice.
Te elektrode stimuliraju neurone, dajući korisnicima pogled na svijet koji im omogućuje da razlikuju svijetla i tamna područja, pa čak i prepoznaju značajke kao što su vrata.
Međutim, dešifriranje slova i riječi uz pomoć proteze je sporo zbog njene niske razlučivosti.
Sada su Thomas Lauritzen i njegovi kolege osmislili verziju koja korisniku predočava Brailleovo pismo...
Potraži više...
|
|
|
|
|
Dark energy secrets hidden in the void
Giant regions of near-empty space known as cosmic voids could help us get a handle on dark energy, the mysterious matter that is speeding up the expansion of the universe.
If gravity were the dominant force at work, the expansion would be slowing down.
But more than a decade ago, supernovae studies revealed that the expansion is speeding up.
This suggests the vacuum of space-time must have an energy that is repulsing gravity.
Dark energy is thought to make up about 70 per cent of the universe, and several ideas are competing to explain how it behaves.
Dark energy might equal Einstein's cosmological constant, so the amount of it in a given volume of space-time would always be the same.
But other theories, such as quintessence, say that dark energy density can change with time.
One way to test these ideas is to measure the expansion rate over time, which should leave a mark on cosmic voids.
Quantum fluctuations in the early universe led to variations in the density of primordial matter...
Search for more...
|
|
Tajne tamne energije skrivene u praznini
Divovske regije gotovo praznog svemira poznate pod nazivom svemirske praznine mogle bi nam pomoći da dobijemo uvid u tamnu energiju, tajanstvenu materiju koja ubrzava širenje svemira.
Da je gravitacija dominantna sila, širenje bi se usporavalo.
Međutim, prije više od deset godina, studije supernova pokazale su da se širenje ubrzava.
To sugerira da vakuum prostora i vremena mora imati energiju koja odbija gravitaciju.
Smatra se da tamna energija sačinjava 70 posto svemira, a postoji nekoliko konkurentnih ideja koje pokušavaju objasniti kako se ona ponaša.
Tamna energija bi mogla biti jednaka Einsteinovoj kozmološkoj konstanti, tako da bi njena količina u određenom volumenu prostora i vremena uvijek bila jednaka.
Međutim, druge teorije, kao što je kvintesencija, kažu da se gustoća tamne energije s vremenom može promijeniti.
Jedan od načina za testiranje ovih ideja je mjerenje stope širenja tijekom vremena, što bi trebalo ostaviti trag na svemirskim prazninama.
Kvantne fluktuacije u ranom svemiru dovele su do varijacija u gustoći praiskonske materije...
Potraži više...
|
|
|
