Society

Društvo

School achievement is not just in your genes

 

Uspjeh u školi nije samo u vašim genima

 

Technology

Tehnologija

Circuits laid down on paper by inkjet printers

 

Strujni krugovi otisnuti na papir uz pomoć tintnih pisača

 

Nanotubes shake up computing

 

Nanocjevčice tresu računalstvo

 

Nature

Priroda

Record hot year in Australia

 

Rekordno vruća godina u Australiji

 

Ecology

Ekologija

Mega-canyon discovered under ice sheet

 

Mega-kanjon otkriven ispod ledenog pokrova

 

New nuclear reactors in UK

 

Novi nuklearni reaktori u Ujedinjenom Kraljevstvu

 

Switching to green energy

 

Prelazak na zelenu energiju

 

Miscellaneous

Razno

Beware of the yeti and spurious science

 

Čuvajte se jetija i lažne znanosti

 

School achievement is not just in your genes

Is intelligence genetically determined? You might think so, if you saw the report from UK education advisor Dominic Cummings. The 240-page essay was a parting gift to his boss, education minister Michael Gove. In claiming that educational ability is largely inherited, he reignited an old controversy that many thought had been put to rest.


The heritability claim depends on two assumptions: that we can define and measure intelligence, and that we can unpick the contributions of genes and environment. Attempts to measure intelligence stretch back to early last century, when the French psychologist Alfred Binet devised a series of tests for schoolchildren of different ages, to help teachers identify those who could benefit from extra help. Defining the average score for each age as 100, he then compared the performance of each child with the average for their age group to calculate the child's Intelligence Quotient, or IQ.

By the 1920s, however, tests had been developed for adults and their purpose had changed. They were now believed to provide a fixed measure by which a person's capacity could be rated against others – no longer a way of helping, but of defining...  Search for more... 

Is intelligence genetically determined? You might think so, if you saw the report from UK education advisor Dominic Cummings. The 240-page essay was a parting gift to his boss, education minister Michael Gove. In claiming that educational ability is largely inherited, he reignited an old controversy that many thought had been put to rest.

The heritability claim depends on two assumptions: that we can define and measure intelligence, and that we can unpick the contributions of genes and environment. Attempts to measure intelligence stretch back to early last century, when the French psychologist Alfred Binet devised a series of tests for schoolchildren of different ages, to help teachers identify those who could benefit from extra help. Defining the average score for each age as 100, he then compared the performance of each child with the average for their age group to calculate the child's Intelligence Quotient, or IQ.

By the 1920s, however, tests had been developed for adults and their purpose had changed. They were now believed to provide a fixed measure by which a person's capacity could be rated against others – no longer a way of helping, but of defining. IQ had become a surrogate measure, a linear scale along which everyone could be grouped as if by height. IQ theorists insisted that it captured a genuine and fixed property, located somehow in the brain.

However, unlike height, which can be measured absolutely with a ruler, the IQ scale is more like a piece of elastic. Despite attempts to develop tests that apply across all cultures, they inevitably reflect assumptions about what constitutes "correct" answers and about how people should perform. Thus test questions are devised to ensure that on average boys and girls score similarly, but when in the same tests middle class children scored better than working class, and in the US white students outperformed African-American, this was assumed to reflect real differences. It didn't. IQ test scores correlate with school performance (and with parental socio-economic status), but they only weakly predict a person's future career success. This, as critics were quick to point out, is because IQ doesn't capture such elusive features as practical intelligence, creativity, emotional intelligence, social intelligence, musical or artistic talent... the list goes on.

Does intelligence, however we define it, depend on genes? The answer is trivially obvious: yes, absolutely – as does everything else in a living organism. But, as with everything else, it also depends on the environment within which the child grows. Is it possible to partition out the effects of genes and environment? Before modern genetics, researchers developed an equation, dubbed heritability, which attempted to do just this. As with IQ, heritability isn't an absolute measure. Instead, it describes the contribution that genes and environment make to the variance of some trait – for instance IQ – around the mean for the population. To put it in the form of an equation, if V is the variance, G the genetic contribution and E the environmental one, then V = G + E + (GxE). Put simply, genes and environment work additively with a small component (GxE) for their interaction.

It is from this formula, and comparisons of IQ scores between identical and non-identical twins, scientists have by and large settled on a figure of 50 per cent for heritability. However, the calculation is almost meaningless. It depends on there being a uniform environment – fine if you are studying crop yields, where you can control the environment and for which the measure was originally derived, but pretty useless when human environments vary so much. Thus some studies give a heritability estimate of 70 per cent for children in middle class families, but less than 10 per cent for those from poor families, where the environment is presumably less stable. And it is a changing environment, rather than changing genes, which must account for the fact that the average IQ scores across the developed world have increased by some 15 points over the past century.

But even more importantly, the calculation only works if the interaction between genes and environment (GxE) is small. Forty years ago this might have been a reasonable assumption. But despite the efforts, it has become untenable in the light of the new genetics that arose from the sequencing of the human genome. Not only are complex behavioural traits affected by many hundreds of genes, but there are multiple interactions between them and with the environment during development. This is why attempts to locate significant genes through scanning techniques, which cannot trace these developmental interactions, have failed. Whatever intelligence is, these failures show that to "hunt" for it in the genes is an endeavour driven more by ideological commitment than either biological or social scientific judgement. Heritability neither defines nor limits educability.  » Search for more... 

Uspjeh u školi nije samo u vašim genima

Je li inteligencija genetski predodređena? Mogli biste pomisliti da jest, ako ste vidjeli izvještaj Dominica Cummingsa, savjetnika za obrazovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Esej od 240 stranica bio je dar na odlasku za njegovog šefa, Ministra obrazovanja Michaela Govea. Tvrdeći da je sposobnost obrazovanja uvelike nasljedna, on je ponovno pokrenuo stare kontroverze koje su mnogi smatrali riješenim pitanjem.

Tvrdnja o nasljednosti ovisi o dvije pretpostavke: da možemo definirati i izmjeriti inteligenciju, te da možemo razlučiti doprinose gena i okoline. Pokušaji mjerenja inteligencije sežu još do početka prošlog stoljeća, kada je francuski psiholog Alfred Binet osmislio niz testova za učenike različitih dobnih skupina, kako bi pomogao nastavnicima da odrede one učenike kojima bi bila korisna dodatna pomoć. Odredio je broj 100 kao prosječnu ocjenu za svaku dob, a zatim je usporedio uspješnost svakog djeteta s prosjekom za njegovu dobnu skupinu kako bi izračunao kvocijent inteligencije (IQ) djeteta.

Međutim, do 1920. godine razvijeni su testovi za odrasle osobe, a svrha im se promijenila. Sada se vjerovalo da daju fiksnu vrijednost uz pomoć koje se sposobnost određene osobe može uspoređivati sa sposobnostima drugih osoba – ne više kao način pomaganja, nego kao način definiranja...  Potraži više... 

Je li inteligencija genetski predodređena? Mogli biste pomisliti da jest, ako ste vidjeli izvještaj Dominica Cummingsa, savjetnika za obrazovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Esej od 240 stranica bio je dar na odlasku za njegovog šefa, Ministra obrazovanja Michaela Govea. Tvrdeći da je sposobnost obrazovanja uvelike nasljedna, on je ponovno pokrenuo stare kontroverze koje su mnogi smatrali riješenim pitanjem.

Tvrdnja o nasljednosti ovisi o dvije pretpostavke: da možemo definirati i izmjeriti inteligenciju, te da možemo razlučiti doprinose gena i okoline. Pokušaji mjerenja inteligencije sežu još do početka prošlog stoljeća, kada je francuski psiholog Alfred Binet osmislio niz testova za učenike različitih dobnih skupina, kako bi pomogao nastavnicima da odrede one učenike kojima bi bila korisna dodatna pomoć. Odredio je broj 100 kao prosječnu ocjenu za svaku dob, a zatim je usporedio uspješnost svakog djeteta s prosjekom za njegovu dobnu skupinu kako bi izračunao kvocijent inteligencije (IQ) djeteta.

Međutim, do 1920. godine razvijeni su testovi za odrasle osobe, a svrha im se promijenila. Sada se vjerovalo da daju fiksnu vrijednost uz pomoć koje se sposobnost određene osobe može uspoređivati sa sposobnostima drugih osoba – ne više kao način pomaganja, nego kao način definiranja. IQ je postao zamjenska mjera, linearna skala po kojoj je bilo moguće kategorizirati sve ljude, kao prema visini. Teoretičari kvocijenta inteligencije uporno su tvrdili da on određuje jedinstveno i čvrsto obilježje, koje se na neki način nalazi u mozgu.

Međutim, za razliku od visine, čiju je apsolutnu vrijednost moguće izmjeriti ravnalom, ljestvica kvocijenta inteligencije više nalikuje komadu elastike. Unatoč pokušajima da se razviju testovi koji se mogu primijeniti u svim kulturama, oni neizbježno odražavaju pretpostavke o tome što su "pravilni" odgovori i kakve bi rezultate ljudi trebali imati. Stoga su osmišljena probna pitanja kako bi se osiguralo da dječaci i djevojčice u prosjeku postižu slične rezultate, ali kada su u istim testovima djeca iz srednje klase postigla bolje rezultate od djece iz radničke klase, a bijeli studenti iz SAD-a bili bolji od afroameričkih kolega, smatralo se da to odražava stvarne razlike. Ali to nije bio slučaj. Rezultati testova inteligencije koreliraju sa školskim uspjehom (i socioekonomskim stanjem roditelja), no slabo predviđaju budući uspjeh u karijeri određene osobe. Razlog za ovo, a što su kritičari brzo istaknuli, leži u činjenici da IQ ne uračunava neuhvatljiva svojstva poput praktične inteligencije, kreativnosti, emocionalne inteligencije, društvene inteligencije, glazbenog ili umjetničkog talenta... a popis se nastavlja.

Ovisi li inteligencija o genima, bez obzira kako je definiramo? Odgovor je trivijalno očit: da, apsolutno - kao i sve ostalo u živom organizmu. Međutim, kao i kod svega ostalog, ona također ovisi i o okolini u kojoj dijete odrasta. Je li moguće razlučiti učinke gena i učinke okoline? Prije suvremene genetike, znanstvenici su razvili jednadžbu, po nazivu nasljednost, koja je pokušala učiniti upravo to. Kao i u slučaju kvocijenta inteligencije, nasljednost nije apsolutna mjera. Umjesto toga, ona opisuje doprinos gena i utjecaja okoline na različitost nekog obilježja - primjerice kvocijenta inteligencije - kao približnu srednju vrijednost stanovništva. Kada to stavimo u jednadžbu, ako je V različitost, G genetički doprinos, a E utjecaj okoline, onda je V = G + E + (GxE). Jednostavno rečeno, geni i okolina zbrajaju se s malom komponentom (GxE) kako bi međusobno djelovali.

Upravo iz ove formule, kao i usporedbi rezultata IQ-a koje su postigli jednojajčani i dvojajčani blizanci, znanstvenici su se najvećim dijelom odlučili na brojku od 50 posto za nasljednost. Međutim, izračun je gotovo besmislen. On ovisi o tome da je okolina ujednačena - što je u redu ako proučavate poljoprivredni prinos, gdje možete upravljati okolinom za koju je mjera već određena, ali je prilično beskoristan kada se okoline u kojima živi čovjek previše mijenjaju. Tako neke studije daju procjenu nasljednosti od 70 posto za djecu iz obitelji srednje klase, ali manje od 10 posto za one iz siromašnih obitelji, gdje je okolina vjerojatno nestabilnija. A riječ je o okolini koja se mijenja, a ne o genima koji se mijenjaju, što je sigurno utjecalo na činjenicu da su se prosječni rezultati IQ-a postignuti u razvijenim zemljama povećali za otprilike 15 bodova tijekom prošlog stoljeća.

Međutim, još je važnije da izračun vrijedi samo ako je interakcija između gena i okoline (GxE) mala. Prije četrdeset godina ovo je mogla biti razumna pretpostavka. Ali unatoč naporima, ona je postala neodrživa s obzirom na novu genetiku koja je nastala kao rezultat sekvenciranja ljudskog genoma. Ne samo da na složene osobine ponašanja utječe više stotina gena, nego među njima i s okolinom tijekom razvoja postoje i višestruke interakcije. To je razlog zbog kojeg nisu uspjeli pokušaji pronalaska značajnih gena tehnikama skeniranja, jer one ne mogu otkriti te razvojne interakcije. Što god inteligencija bila, ovi neuspjesi upućuju da je pokušaj njenog "hvatanja" u genima više vođen ideološkom predanošću nego biološkim ili društvenim znanstvenim mišljenjem. Nasljednost niti definira niti ograničava sposobnost obrazovanja.  » Potraži više... 

Circuits laid down on paper by inkjet printers

Imagine printing out a paper computer and tearing off a corner so someone else can use part of it. So says Steve Hodges of Microsoft Research in Cambridge, UK. The idea sounds fantastical, but it could become an everyday event thanks in part to a technique he helped develop. Hodges found a way to print the fine, silvery lines of electronic circuit boards onto paper. What's more, this can be done by using ordinary inkjet printers, loaded with ink containing silver nanoparticles.



The idea is perfect for hobbyists, who will be able to test circuits by simply printing them out and throwing away anything that doesn't work. The idea also fills a gaping void in the capabilities of 3D printers, which can print the casing for a gadget but not the printed circuits that go inside it...  Search for more... 

Strujni krugovi otisnuti na papir uz pomoć tintnih pisača

Zamislite da pisačem otisnete računalo na papiru i otkinete mu ugao tako da netko drugi može koristiti njegov dio. Tako kaže Steve Hodges iz tvrtke Microsoft Research u Cambridgeu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Ideja zvuči nevjerojatno, ali bi mogla postati uobičajena, djelomično zahvaljujući tehnici u čijem je razvoju pomogao. Hodges je otkrio način da na papiru ispiše tanke srebrnaste vodove elektronskih tiskanih pločica. Štoviše, ovo je izvedivo uz pomoć običnih tintnih (inkjet) pisača, opremljenih spremnicima za tintu koji sadrže srebrne nanočestice.

Ideja je savršena za hobiste, koji će moći ispitivati strujne krugove tako da ih jednostavno otisnu na papir i odbace sve što ne radi. Ideja također ispunjava prazninu u mogućnostima 3D pisača, koji mogu ispisati kućište za uređaj, ali ne i tiskane krugove koji bi se trebali nalaziti u njima...  Potraži više... 

Nanotubes shake up computing

A functioning computer has recently been built from carbon nanotubes - complete with its own operating system and software. It is a simple device, made of only 178 transistors compared with the billions in today's silicon computers. And it is not the first time a computer has been made from something other than silicon. But given the potential benefits of carbon nanotubes over silicon, it's a step that could spark a major revolution in computing, akin to the switch from vacuum tubes to silicon around 50 years ago. "It's a simple computer, but it's not a trivial computer", says Subhasish Mitra of Stanford University in California, who led the development of the device with Philip Wong, also at Stanford.



The computer also represents a victory for carbon nanotube transistors, created in 1998 by Cees Dekker and his group at Delft University of Technology in the Netherlands. "It is wonderful to see such a carbon nanotube computer realised, 15 years after our group discovered that carbon nanotube molecules could be used as the basic element of a computer", says Dekker. Carbon nanotubes' electrical properties mean they make faster and more efficient transistors - the semiconducting switches that create logic gates and allow computation...  Search for more... 

Nanocjevčice tresu računalstvo

Funkcionalno je računalo nedavno izrađeno od ugljikovih nanocjevčica - i to u potpunosti, s vlastitim operativnim sustavom i softverom. To je jednostavan uređaj, izrađen od samo 178 tranzistora u usporedbi s milijardama njih u današnjim računalima od silicija. I ovo nije prvi put da je računalo izrađeno od nečeg drugog osim silicija. Međutim, s obzirom na potencijalne prednosti ugljikovih nanocjevčica u odnosu na silicij, ovo je korak koji bi mogao pokrenuti veliku revoluciju u računalstvu, slično kao što se dogodilo kod prelaska s vakuumskih cijevi na silicij prije otprilike 50 godina. "Ovo je jednostavno računalo, ali nije trivijalno", kaže Subhasish Mitra sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji, koji je vodio razvoj uređaja zajedno s Philipom Wongom, također sa Stanforda.

Računalo također predstavlja pobjedu za tranzistore od ugljikovih nanocjevčica, koje su 1998. godine osmislili Cees Dekker i njegova grupa na Tehnološkom sveučilištu u Delftu u Nizozemskoj. "Divno je vidjeti da je računalo od takvih ugljikovih nanocjevčica ostvareno, i to 15 godina nakon što je naša grupa otkrila da se molekule ugljikovih nanocjevčica mogu koristiti kao osnovni element računala", kaže Dekker. Električna svojstva ugljikovih nanocjevčica znače da se od njih mogu izraditi brži i efikasniji tranzistori - poluvodički prekidači koji stvaraju logička vrata i omogućavaju izračune...  Potraži više... 

Record hot year in Australia

A state of emergency has been declared in Australia's most populous state and officials are saying that the 63 fires burning in New South Wales (NSW) present the worst fire danger seen in 45 years. Seventeen of the fires are uncontained, and two, in Springwood and Lithgow, are classed as emergency situations. With temperatures remaining above 30 degrees Celsius and with wind gusts of up to 100 kilometres an hour, conditions favour the fires, and this weather is expected to continue. Firefighters fear a 300 kilometre fire front might join with a separate 60 kilometre fire...  Search for more... 

Rekordno vruća godina u Australiji

Proglašeno je izvanredno stanje u najnaseljenijoj australskoj državi, a državni dužnosnici su izjavili da 63 požara koji su izbili u Novom Južnom Walesu (NSW-u) predstavljaju najveću vatrenu stihiju u posljednjih 45 godina. Sedamnaest požara je lokalizirano, a dva, u Springwoodu i Lithgowu, klasificirana su kao izvanredne situacije. Uz temperature koje se zadržavaju iznad 30 stupnjeva Celzija i uz udare vjetra od 100 kilometara na sat, uvjeti pogoduju požarima, a očekuje se da će se ti vremenski uvjeti nastaviti. Vatrogasci se boje da bi se vatrena fronta široka 300 kilometara mogla spojiti s drugom frontom širokom 60 kilometara...  Potraži više... 

Mega-canyon discovered under ice sheet

Hidden beneath the ice that covers Greenland, there is a valley almost twice the size of Grand Canyon. Once it carried a river as large as any in Europe, until it was buried by the ice 3.5 million years ago. Greenland is home to one of Earth's two major ice sheets, the other being in Antarctica. The ice, several kilometres thick, conceals the underlying landscape so, until recently, we did not know much about it.


Today, ice-penetrating radar scanners can help us reveal the shape of the ground. The canyon stretches for at least 750 kilometres, running from the centre of the island to its northern coast...  Search for more... 

Mega-kanjon otkriven ispod ledenog pokrova

Ispod leda koji prekriva Grenland nalazi se skrivena dolina koja je gotovo dvostruko veća od Grand Canyona. Ovom je dolinom svojedobno tekla rijeka koja je bila veća od bilo koje u Europi, sve dok je prije 3,5 milijuna godina nije zakopao led. Na Grenlandu se nalazi jedan od dva najveća ledenjačka pokrova na Zemlji, drugi se nalazi na Antarktiku. Led koji je debeo nekoliko kilometara skriva krajolik ispod sebe, pa o tom krajoliku donedavno nismo mnogo znali.

Danas nam radarski skeneri čije zrake prodiru kroz led mogu pomoći da otkrijemo oblik tla. Kanjon se proteže u duljini od najmanje 750 kilometara, od centra otoka do njegove sjeverne obale...  Potraži više... 

New nuclear reactors in UK

The UK is to build its first new nuclear reactors for 25 years. The government has signed a deal with EDF Energy setting out the terms under which EDF will build and run the reactors – in particular, how much the company will be paid. The two reactors will be built at Hinkley Point on the Somerset coast. Once they are up and running, which is expected to be in 2023, the reactors will supply about 7 per cent of the UK's electricity.


EDF and its partners, which include two Chinese companies, will fund the construction of the reactors, without direct financial help from the government. "For the first time, a nuclear power station in this country will be built without money from the British taxpayer", says Edward Davey, the energy and climate change secretary. However, in return EDF has arranged a guaranteed price for the electricity generated. This price of GBP 89.50 per megawatt hour is almost double the average cost of electricity in the UK in 2012, which was about GBP 45.50 per megawatt hour...  Search for more... 

Novi nuklearni reaktori u Ujedinjenom Kraljevstvu

Ujedinjeno Kraljevstvo namjerava izgraditi prve nove nuklearne reaktore u posljednjih 25 godina. Vlada je sklopila posao s tvrtkom EDF Energy i odredila uvjete pod kojima će EDF izgraditi reaktore i njima upravljati - a posebice koliko će tvrtka biti plaćena. Dva reaktora gradit će se na lokaciji Hinkley Point na obali Somerset. Jednom kad budu u funkciji, a očekuje se da će to biti 2023. godine, reaktori će isporučivati oko 7 posto električne energije Ujedinjenog Kraljevstva.

EDF i njeni partneri, uključujući i dvije kineske tvrtke, financirat će gradnju reaktora bez izravne vladine financijske potpore. "Po prvi put, nuklearna elektrana u ovoj zemlji izgradit će se bez novca britanskih poreznih obveznika", kaže Edward Davey, tajnik za energiju i klimatske promjene. Međutim, EDF je zauzvrat dogovorio zajamčenu cijenu za proizvedenu električnu energiju. Ta cijena od 89,50 funti po megavat satu je gotovo dvostruko veća od prosječne cijene električne energije u Ujedinjenom Kraljevstvu 2012. godine, koja je iznosila približno 45,50 funti po megavat satu...  Potraži više... 

Switching to green energy

Switching to clean energy might seem like the expensive option, but it would quickly pay for itself. The reason? Reducing our reliance on fossil fuels will cut air pollution and save millions of lives - lives with an economic value that outweighs the cost of green investment. New work suggests that 1.3 million early deaths could be avoided every year by 2050. From estimates of how much society values a human life, Jason West at the University of North Carolina and colleagues deduce that alternative energy supply should be worth the cost.



This conclusion offers a strong incentive to countries to cut back on fossil fuels as soon as possible. It also lends support to the US Environmental Protection Agency, which last week proposed a limit on carbon dioxide emissions from new coal-fired and gas-fired power plants. As well as releasing greenhouse gases that warm the planet, burning fossil fuels gives off large quantities of polluting chemicals. These can build up into dense choking smogs, like the one in Beijing in January.

To work out the economic benefits and costs of switching to clean energy, the team estimated how much air pollution would fall if fossil fuel use was slashed...  Search for more... 

Prelazak na zelenu energiju

Prelazak na čistu energiju možda se čini kao skupa mogućnost, ali bi se brzo isplatio. Razlog? Smanjenje naše ovisnosti o fosilnim gorivima smanjit će zagađenost zraka i spasit će milijune života - života čija vrijednost u ekonomskom smislu nadmašuje cijenu ulaganja u zelenu energiju. Novi rad ističe da bi se na godišnjoj razini do 2050. godine moglo izbjeći 1,3 milijuna preranih smrti. Prema procjenama koliko društvo cijeni ljudski život, Jason West i njegovi kolege sa Sveučilišta Sjeverne Karoline izveli su zaključak da bi opskrba alternativnom energijom bila vrijedna cijene.

Ovaj zaključak nudi snažan poticaj državama da smanje upotrebu fosilnih goriva što je prije moguće. Također daje podršku Američkoj agenciji za zaštitu okoliša, koja je prošli tjedan predložila ograničenje emisija ugljičnog dioksida iz novih elektrana na ugljen i plin. Poput ispuštanja stakleničkih plinova koji griju planet, spaljivanje fosilnih goriva ispušta velike količine kemijskih spojeva koji onečišćavaju okoliš. Oni se mogu nakupiti u gusti smog koji guši, poput onog u Pekingu u siječnju.

Kako bi odredio ekonomske koristi i troškove prelaska na zelenu energiju, tim je procijenio koliko bi se smanjila zagađenost zraka ako bi se smanjilo korištenje fosilnih goriva...  Potraži više... 

Beware of the yeti and spurious science

The yeti is supposedly a giant ape-like creature that lives in the Himalayas. Those who claim to have seen it describe it as dark, shaggy, bipedal and extremely shy. Many mountain climbers, including Everest conqueror Edmund Hilary, claim to have found footprints that are similar to a human's but much bigger and broader.

The story of this putative discovery is big news because it is being attributed to a reputable scientist, geneticist Bryan Sykes from the University of Oxford. Sykes compared DNA from two hair samples found in the Himalayas to those from a variety of known animals. He reported that both were a 100 per cent match to an ancient polar bear jawbone from Svalbard, Norway, that is up to 120,000 years old. This was around the time that the polar bear was diverging from its closest relative, the brown or grizzly bear.

One of the hairs was collected from the remains of a "highly unusual" animal shot by a local hunter in northern India the 1970s...  Search for more... 

Čuvajte se jetija i lažne znanosti

Jeti je, navodno, divovsko biće nalik na majmuna koje živi na Himalaji. Oni koji tvrde da su ga vidjeli opisuju ga kao tamnog, čupavog, dvonožnog i jako plahog. Mnogi planinari, uključujući i Edmunda Hilaryja, osvajača Mount Everesta, tvrde da su pronašli otiske stopala koji su nalik otiscima čovjeka, ali su mnogo veći i širi.

Priča o ovom navodnom otkriću je velika vijest jer se pripisuje uglednom znanstveniku, genetičaru Bryanu Sykesu sa Sveučilišta u Oxfordu. Sykes je usporedio DNK iz dva uzorka dlaka koje su pronađene na Himalaji s uzorcima mnogih poznatih životinja. Izvijestio je da se oba uzorka 100 posto podudaraju s dlakom iz čeljusti drevnog polarnog medvjeda iz Svalbarda u Norveškoj, koji je star otprilike 120.000 godina. To je bilo u vrijeme kad se polarni medvjed odvajao od svojeg najbližeg rođaka, smeđeg medvjeda ili grizlija.

Jedna dlaka je uzeta s ostataka "vrlo neobične" životinje koju je 1970-tih godina ustrijelio lokalni lovac u sjevernoj Indiji...  Potraži više...