Science |
|
Znanost |
First sighting of the Higgs at work
|
|
Higgsov bozon prvi put viđen na djelu
|
Ecology |
|
Ekologija |
Smart lighting in Denmark
|
|
Pametna rasvjeta u Danskoj
|
Australia plans to farm its tropical north
|
|
Australija planira obrađivati svoj tropski sjever
|
Wastewater gardens
|
|
Vrtovi otpadnih voda
|
Computing |
|
Informatika |
Secure cloud computing
|
|
Sigurno računalstvo u oblaku
|
Technology |
|
Tehnologija |
Facebook's biggest secret
|
|
Facebookova najveća tajna
|
Leave secret messages for friends with Traces
|
|
Ostavite tajne poruke prijateljima pomoću aplikacije Traces
|
Cuisine |
|
Kulinarstvo |
Pasta with baby broccoli and beans
|
|
Tjestenina s mladim brokulama i grahom
|
|
|
|
|
First sighting of the Higgs at work
A rare kind of particle interaction at the LHC has given us our first glimpse of the Higgs boson doing what the Higgs boson does.
The Higgs was dreamed up to explain why some force-carrying particles such as the W and Z bosons have mass, while others such as the photon do not.
For 50 years, it was the missing piece in the standard model of particle physics, which predicts how fundamental particles interact.
The ATLAS experiment at the LHC near Geneva, Switzerland, was one of the detectors that helped discover the Higgs in 2012.
Now ATLAS physicists report seeing pairs of W bosons bumping into each other inside the detector.
This rare process can be used to test how the Higgs actually operates, and perhaps open paths to new physics, says Marc-Andre Pleier at Brookhaven National Laboratory in New York.
Finding the effect at the LHC has been a challenge because W bosons scatter off each other incredibly rarely, even less often than a Higgs boson is produced.
The collider smashes protons together at close to the speed of light.
Every so often, one of those protons will emit a W boson.
We see scattering only if both protons happen to emit a W boson at the same time, and if those W bosons happen to be aimed at each other...
Search for more... 
A rare kind of particle interaction at the LHC has given us our first glimpse of the Higgs boson doing what the Higgs boson does.
The Higgs was dreamed up to explain why some force-carrying particles such as the W and Z bosons have mass, while others such as the photon do not.
For 50 years, it was the missing piece in the standard model of particle physics, which predicts how fundamental particles interact.
The ATLAS experiment at the LHC near Geneva, Switzerland, was one of the detectors that helped discover the Higgs in 2012.
Now ATLAS physicists report seeing pairs of W bosons bumping into each other inside the detector.
This rare process can be used to test how the Higgs actually operates, and perhaps open paths to new physics, says Marc-Andre Pleier at Brookhaven National Laboratory in New York.
Finding the effect at the LHC has been a challenge because W bosons scatter off each other incredibly rarely, even less often than a Higgs boson is produced.
The collider smashes protons together at close to the speed of light.
Every so often, one of those protons will emit a W boson.
We see scattering only if both protons happen to emit a W boson at the same time, and if those W bosons happen to be aimed at each other.
When theorists tried to calculate how often W bosons should interact with each other, the results were physically impossible - unless the particles toss a Higgs boson between them as they collide.
This makes W boson collisions one of the best places to look for physics beyond the standard model, which we suspect is incomplete because it does not take gravity into account and cannot explain mysteries such as dark matter and dark energy.
If W bosons can exchange more than one Higgs during an interaction, for example, they should fly off each other, or scatter, more often than the standard model predicts.
"The rates of these scattering processes and the energies you see them at would be forced to change fairly dramatically", says Matthew Herndon at the University of Wisconsin Madison, who works on another LHC experiment called CMS.
ATLAS has seen 34 of these events among billions of collisions, says Pleier, and for now, everything fits with standard model predictions.
But seeing the effect at all is a milestone, and Herndon says the CMS experiment will also be releasing its version of these results soon.
"We've never looked in this corner of the standard model before", says ATLAS team member Jake Searcy at the University of Michigan, Ann Arbor.
"This is the start of something that's going to be very interesting".
» Search for more...
|
|
Higgsov bozon prvi put viđen na djelu
Rijedak tip međusobnog djelovanja čestica u LHC-u dao nam je prvi uvid u ono što Higgsov bozon radi.
Higgsov bozon je osmišljen kako bi objasnio zbog čega neke čestice koje nose silu, kao što su W i Z bozoni, imaju masu, dok je druge čestice poput fotona nemaju.
Taj dio je 50 godina nedostajao u standardnom modelu fizike čestica, koji predviđa načine međusobnog djelovanja elementarnih čestica.
Eksperiment ATLAS u LHC-u blizu Ženeve u Švicarskoj bio je jedan od detektora koji je pomogao u otkriću Higgsovog bozona 2012. godine.
Danas fizičari ATLAS-a izvješćuju kako je vidljivo da se parovi W bozona međusobno sudaraju unutar detektora.
Ovaj rijedak proces može se iskoristiti za ispitivanje načina na koji Higgsov bozon zapravo djeluje, a možda i za otvaranje putova prema novoj fizici, kaže Marc-Andre Pleier iz Nacionalnog laboratorija Brookhaven u New Yorku.
Budući da se W bozoni jako rijetko raspršuju jedni od drugih, čak rjeđe nego što nastaje Higgsov bozon, otkrivanje ovog efekta u LHC-u bio je velik izazov.
Sudarač međusobno razbija protone brzinom koja je približna brzini svjetlosti.
S vremena na vrijeme, jedan od tih protona će emitirati W bozon.
Raspršivanje nam je uočljivo samo kada se dogodi da oba protona istovremeno emitiraju W bozon i kada su ti W bozoni slučajno usmjereni jedan prema drugom...
Potraži više...
Rijedak tip međusobnog djelovanja čestica u LHC-u dao nam je prvi uvid u ono što Higgsov bozon radi.
Higgsov bozon je osmišljen kako bi objasnio zbog čega neke čestice koje nose silu, kao što su W i Z bozoni, imaju masu, dok je druge čestice poput fotona nemaju.
Taj dio je 50 godina nedostajao u standardnom modelu fizike čestica, koji predviđa načine međusobnog djelovanja elementarnih čestica.
Eksperiment ATLAS u LHC-u blizu Ženeve u Švicarskoj bio je jedan od detektora koji je pomogao u otkriću Higgsovog bozona 2012. godine.
Danas fizičari ATLAS-a izvješćuju kako je vidljivo da se parovi W bozona međusobno sudaraju unutar detektora.
Ovaj rijedak proces može se iskoristiti za ispitivanje načina na koji Higgsov bozon zapravo djeluje, a možda i za otvaranje putova prema novoj fizici, kaže Marc-Andre Pleier iz Nacionalnog laboratorija Brookhaven u New Yorku.
Budući da se W bozoni jako rijetko raspršuju jedni od drugih, čak rjeđe nego što nastaje Higgsov bozon, otkrivanje ovog efekta u LHC-u bio je velik izazov.
Sudarač međusobno razbija protone brzinom koja je približna brzini svjetlosti.
S vremena na vrijeme, jedan od tih protona će emitirati W bozon.
Raspršivanje nam je uočljivo samo kada se dogodi da oba protona istovremeno emitiraju W bozon i kada su ti W bozoni slučajno usmjereni jedan prema drugom.
Kada su teoretičari pokušali izračunati koliko bi često W bozoni trebali međusobno djelovati, rezultati su bili fizički nemogući - osim ako čestice prilikom sudara međusobno razmjenjuju Higgsov bozon.
To čini sudar W bozona jednim od najboljih mjesta za istraživanje fizike izvan standardnog modela, kojeg smatramo nepotpunim jer ne uzima u obzir gravitaciju i ne može objasniti misterije poput tamne tvari i tamne energije.
Primjerice, ako W bozoni mogu razmijeniti više od jednog Higgsovog bozona tijekom međusobnog djelovanja, trebali bi odletjeti jedan od drugog ili se raspršiti češće nego što je to predviđeno standardnim modelom.
"Omjeri tih procesa raspršivanja i energija pri kojima su vidljivi bili bi prisiljeni mijenjati se na prilično dramatičan način", kaže Matthew Herndon sa Sveučilišta Wisconsin Madison, koji radi na drugom LHC eksperimentu po nazivu CMS.
ATLAS je uočio 34 ovakva događaja među milijardama sudara, kaže Pleier, a zasad sve odgovara predviđanjima standardnog modela.
Međutim, već i samo uočavanje ovog efekta predstavlja prekretnicu, a Herndon kaže da će eksperiment CMS također uskoro objaviti svoju verziju rezultata.
"Nismo nikada prije pogledali u ovaj ugao standardnog modela", kaže član ATLAS-ovog tima Jake Searcy sa Sveučilišta Michigan u Ann Arboru.
"Ovo je početak nečega što će biti vrlo zanimljivo".
» Potraži više...
|
|
|
|
|
Smart lighting in Denmark
Hundreds of lights are being installed in a Danish industrial park in a suburb of Copenhagen.
When citizens pass through the area, they'll be taking part in a massive experiment to work out how we should light our cities in the future.
Street lamps can be a major drain on resources: lighting accounts for around 6 per cent of global greenhouse emissions.
In 2009, for example, Los Angeles spent around $15 million and pumped out 111,000 tonnes of carbon to light up its streets.
We need to find ways of making lighting smarter and more efficient.
To test all the options, Copenhagen is setting up the Danish Outdoor Lighting Lab (DOLL) in a suburb called Albertslund, where engineers will have freedom to toy with the different products.
The city aims to install smart lights as part of a quest to become carbon-neutral by 2025, and one of the lights exhibited at the lighting lab will probably be chosen for the job.
Street lamps will be installed along 9.2 kilometres of road in Albertslund, covering about 1.5 square kilometres in total.
So far, 25 companies have reserved space for their products in parcels of land 300 metres square...
Search for more...
|
|
Pametna rasvjeta u Danskoj
U industrijskom parku u Danskoj u predgrađu Kopenhagena ugrađuje se na stotine rasvjetnih tijela.
Kada građani prođu kroz to područje, bit će dio velikog eksperimenta uz koji ćemo saznati kako bismo trebali osvijetliti naše gradove u budućnosti.
Ulične svjetiljke mogu biti velik potrošač resursa: rasvjeta ima udio od otprilike 6 posto globalne emisije stakleničkih plinova.
Primjerice, Los Angeles je 2009. godine potrošio oko 15 milijuna dolara i izbacio u atmosferu 111.000 tona ugljika kako bi osvijetlio svoje ulice.
Moramo otkriti načine da učinimo rasvjetu pametnijom i učinkovitijom.
Kako bi testirali sve mogućnosti, u Kopenhagenu postavljaju danski laboratorij za vanjsku rasvjetu (DOLL - Danish Outdoor Lightning Lab) u predgrađu naziva Albertslund, gdje će inženjeri imati slobodu eksperimentiranja s različitim proizvodima.
Grad namjerava instalirati pametnu rasvjetu kao dio zadatka da postane ugljično neutralan do 2025. godine, a za taj će posao vjerojatno biti izabrano jedno od rasvjetnih tijela koja će biti izložena u sklopu laboratorija za rasvjetu.
Ulične svjetiljke bit će postavljene duž 9,2 kilometra ceste u Albertslundu i ukupno će pokrivati otprilike 1,5 četvornih kilometara.
Do sada je 25 tvrtki rezerviralo prostor za svoje proizvode na zemljišnim parcelama površine 300 četvornih metara...
Potraži više...
|
Australia plans to farm its tropical north
Northern Australia stands out as one of the largest natural areas remaining on Earth - alongside such global treasures as the Amazon rainforests, the boreal conifer forests of Alaska and Canada, and the polar wilderness of Antarctica.
Nature remains in abundance in "the North".
Its intact tropical savannas, rainforests and rivers provide a basis for the economic activity and the quality of life for residents of the area.
Australia has a daring plan: to convert its tropical north into a huge "food bowl".
The area being considered spans 3 million square kilometres.
The plan offers many benefits, but the environmental risk has not yet been properly measured and may be huge.
Developing the north is a major aim of the Liberal party governing Australia.
They want to double the country's agricultural output by mid-century.
At first glance, north Australia is promising.
It gets 1 quadrillion litres of rain a year.
Most falls in just four months, so the idea is to build dams to store these wet season rains, and irrigate the land during the eight bone-dry months.
There is clearly potential, says Peter Stone of the CSIRO in Brisbane.
Aquifers alone could sustain 60,000 hectares of crops, according to a 2009 report.
Then there are the rivers...
Search for more...
|
|
Australija planira obrađivati svoj tropski sjever
Sjeverna Australija ističe se kao jedan od najvećih preostalih prirodnih prostora na Zemlji - uz već postojeća globalna blaga poput prašuma Amazone, šuma sjevernih četinjača Aljaske i Kanade i polarne divljine Antarktike.
Prirode ima u izobilju "na sjeveru".
Njene netaknute tropske savane, prašume i rijeke omogućuju stanovnicima tog područja temelj za gospodarsku aktivnost i kvalitetu života.
Australija ima odvažan plan: pretvoriti svoj tropski sjever u golemu "zdjelu hrane".
Područje koje se razmatra prostire se na 3 milijuna četvornih kilometara.
Plan nudi mnoge koristi, ali ekološki rizik još uvijek nije propisno izmjeren i mogao bi biti golem.
Razvoj sjevera je glavni cilj vladajuće Liberalne stranke u Australiji.
Stranka želi udvostručiti poljoprivrednu proizvodnju zemlje do sredine stoljeća.
Na prvi pogled, sjeverna Australija obećava.
Godišnje u njoj padne 1 kvadrilijun litara kiše.
Većina kiše padne u samo četiri mjeseca, pa je ideja izgraditi brane za skladištenje vode iz kišnih razdoblja i navodnjavanje zemlje tijekom osam izrazito sušnih mjeseci.
Očito postoji potencijal, kaže Peter Stone iz organizacije CSIRO u Brisbaneu.
Vodonosnici bi sami po sebi mogli održavati 60.000 hektara usjeva, u skladu s izvješćem iz 2009. godine.
A tu su i rijeke...
Potraži više...
|
Wastewater gardens
Rainforest destruction, melting glaciers, acid oceans, the fate of polar bears, whales and pandas.
You can understand why we get worked up about them ecologically.
But wastewater?
The problem is excrement.
Psychologically, we seem to be deeply averse to the stuff and want to avoid contact whenever possible - we don't even want to think about it, we just want it out of the way.
The solution, a universal pipe-based waste network, works well until domestic and industrial chemicals and other non-biological waste are mixed in.
Treating the resulting toxic soup, as Mark Nelson explains in The Wastewater Gardener, is not only a major technological challenge, but also uses enormous amounts of one of the most limited resources: fresh water.
Each adult produces between 200 and 500 grams of faeces per day.
With our current population, that's a yearly 500 million tonnes.
Centralised sewage systems use between 1000 and 2000 tonnes of water to move each tonne of faeces, and another 6000 to 8000 tonnes to process it.
Even then, this processed waste often ends up in waterways, affecting wildlife and communities downstream, and it eventually finds its way to the ocean.
There it contributes to the process of eutrophication, which creates dead zones, killing coral reefs and other sea creatures.
But it doesn't have to be like that...
Search for more...
|
|
Vrtovi otpadnih voda
Uništavanje prašuma, rastapanje glečera, kiseli oceani, sudbina polarnih medvjeda, kitova i pandi.
Možete shvatiti zbog čega se uzbuđujemo oko njih u ekološkom smislu.
Ali otpadne vode?
Problem je izmet.
Psihološki, čini se da smo mu duboko neskloni i želimo izbjeći kontakt s njim kad god je moguće - ne želimo niti razmišljati o njemu, samo ga želimo skloniti s puta.
Rješenje, univerzalna kanalizacijska mreža koja se temelji na cijevima, radi dobro sve dok se ne pomiješaju kemikalije i otpad nebiološkog porijekla iz domaćinstava i industrije.
Pročišćavanje rezultirajuće toksične juhe, kako u knjizi "The Wastewater Gardener" objašnjava Mark Nelson, nije samo velik tehnološki izazov, već ujedno troši i goleme količine jednog od najograničenijih resursa: svježe vode.
Svaka odrasla osoba proizvodi između 200 i 500 grama fekalija dnevno.
Sa sadašnjim stanovništvom, to je godišnje 500 milijuna tona.
Centralizirani kanalizacijski sustavi koriste između 1000 i 2000 tona vode za odvod svake tone fekalija i dodatnih 6000 do 8000 tona za njihovu obradu.
Čak i tada, taj obrađeni otpad često završava u vodnim putovima, utječući na životinjski svijet i zajednice nizvodno i s vremenom dospije do oceana.
Tamo doprinosi postupku eutrofikacije koji stvara mrtve zone, uništavajući koraljne grebene i ostala morska bića.
Ali ne mora biti tako...
Potraži više...
|
|
|
|
|
Secure cloud computing
These days it's easy to access powerful computers: just borrow one from Amazon, Microsoft or other firms offering cloud computing services.
But analysing data on someone else's hardware means they can see what you're doing - not ideal if you want to keep it secret.
Now it seems a dash of quantumness might be the best way to stay safe in the cloud.
There are currently two ways to run secure cloud computing.
The first is called homomorphic encryption, essentially a complex mathematical trick that means you can send your data to a cloud provider in an encrypted form.
Without this trick, the cloud computer would normally be unable to run calculations on data that was obscured like this.
Computer firm IBM has been working on this since 2009.
A second possibility came in 2012, when Stefanie Barz, then at the University of Vienna, Austria, and her colleagues demonstrated ways of manipulating quantum states that can keep a quantum server blind as it processes data.
Both proposals come with drawbacks.
Homomorphic encryption wastes a lot of computational muscle on keeping everything secret, while blind quantum computers require a lot of back-and-forth traffic to eventually return the answer...
Search for more...
|
|
Sigurno računalstvo u oblaku
Ovih dana je lako dobiti pristup moćnim računalima: samo posudite jedno od Amazona, Microsofta ili drugih tvrtki koje nude usluge računalstva u oblaku.
Međutim, analiziranje podataka na tuđoj računalnoj opremi znači da oni mogu vidjeti što radite - što nije baš idealno ako želite da to ostane tajna.
A sada se čini da bi jedna trunka kvantnosti mogla predstavljati najbolji način da ostanete sigurni u oblaku.
Trenutačno postoje dva načina za provođenje sigurnog računalstva u oblaku.
Prvi od njih je homomorfna enkripcija, koja je u osnovi složeni matematički trik koji vam omogućuje slanje podataka pružatelju usluge računalstva u oblaku u šifriranom obliku.
Bez ovog trika, računalo u oblaku u pravilu ne bi moglo provoditi izračune na podacima koji su sakriveni na ovaj način.
Računalna tvrtka IBM radi na ovom još od 2009. godine.
Druga mogućnost pojavila se 2012. godine, kada su Stefanie Barz, u to vrijeme na Sveučilištu u Beču u Austriji, i njezine kolege demonstrirali načine za manipuliranje kvantnim stanjima koja mogu držati kvantni poslužitelj slijepim dok obrađuje podatke.
Oba prijedloga imaju nedostatke.
Homomorfna enkripcija troši mnogo računalne snage na čuvanje svega u tajnosti, dok slijepa kvantna računala zahtijevaju mnogo prometa u oba smjera kako bi s vremenom vratila odgovor...
Potraži više...
|
|
|
|
|
Facebook's biggest secret
Facebook's algorithms are a closely guarded secret.
"These are black boxes", says Christo Wilson of Northeastern University in Boston.
"In many cases the algorithms are held up as trade secrets, so there's a competitive advantage to remaining non-transparent".
For Karrie Karahalios and Cedric Langbort at the University of Illinois and Christian Sandvig at the University of Michigan, Facebook's influence is out of balance with our understanding of how its algorithm works.
So they are carrying out what they call a collaborative audit, analysing the Facebook experiences of thousands of people to work out the underlying rules.
They have created an app called FeedVis, which creates a stream of everything that your friends are posting.
When I tried it, I saw an endless stream of comments and posts by friends.
To the right I saw my standard News Feed, which was empty by comparison.
In their first, small study using FeedVis, the team found that most people - 62 per cent - didn't know that the News Feed is automatically curated.
People were shocked that they weren't seeing everything their network posted.
In cases where posts of close friends or family were excluded, many became upset.
The team is starting to understand some of the basic rules that govern what people see...
Search for more...
|
|
Facebookova najveća tajna
Algoritmi Facebooka strogo su čuvana tajna.
"To su crne kutije", kaže Christo Wilson sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu.
"U mnogim slučajevima algoritmi su strogo čuvana poslovna tajna, pa je konkurentska prednost ako oni ostanu netransparentni".
Za Karrie Karahalios i Cedrica Langborta sa Sveučilišta u Illinoisu i Christiana Sandviga sa Sveučilišta u Michiganu, utjecaj Facebooka nije u ravnoteži s našim razumijevanjem kako njegov algoritam funkcionira.
Stoga oni provode nešto što nazivaju kolaborativnom revizijom i analiziraju iskustva tisuće korisnika Facebooka kako bi razumjeli pravila koja stoje iza svega.
Razvili su aplikaciju po nazivu FeedVis, koja stvara niz svih objava vaših prijatelja.
Kada sam je isprobao, ugledao sam beskonačan niz komentara i objava prijatelja.
Na desnoj strani sam vidio svoje standardne tekuće vijesti (News Feed), koje su za usporedbu bile prazne.
Koristeći FeedVis u svom prvom malom istraživanju, tim je otkrio da većina ljudi - 62 posto - nije znala da se tekuće vijesti odabiru automatski.
Ljudi su bili šokirani činjenicom da nisu vidjeli sve što je njihova mreža objavila.
U slučajevima u kojima su bile izostavljene objave bliskih prijatelja ili članova obitelji, mnogi su se uzrujali.
Tim počinje shvaćati neka od temeljnih pravila koja određuju ono što ljudi vide...
Potraži više...
|
Leave secret messages for friends with Traces
It is your birthday and a message from a friend suggests you go to a nearby street corner.
There, you hold up your smartphone and see a water droplet hovering in mid-air.
You align an on-screen target with the droplet, and reveal details of a birthday surprise: a video clip of Arcade Fire's new single plus e-tickets for their gig across the street.
It's a strange way to give someone a present, but the new messaging app that makes it happen, Traces, has just hit App Store.
The team behind it believe that linking content-stuffed messages to a physical location, and using augmented reality to make it seem tangible, will add real-world context to social media.
"Facebook and WhatsApp broadcast frequent, out-of-context information that's of very little value to you, leaving you a completely passive receiver," says Beau Lotto, CEO of Ripple Inc, based in San Francisco, which created Traces.
With Traces, the sender creates any combination of text, music, images, video, tickets and vouchers and sends it to their chosen person.
The trick is that receivers can only unlock the message if they are in the right GPS location at the right time...
Search for more...
|
|
Ostavite tajne poruke prijateljima pomoću aplikacije Traces
Rođendan vam je, a poruka od prijatelja vam predlaže da dođete do obližnjeg ugla ulice.
Tamo podižete svoj pametni telefon i vidite kapljicu vode kako lebdi u zraku.
Poravnate ciljnik na ekranu s kapljicom te otkrijete detalje rođendanskog iznenađenja: video isječak novog singla grupe Arcade Fire i digitalne ulaznice za njihov nastup preko puta ulice.
Ovo je neobičan način uručivanja poklona, ali nova aplikacija za slanje poruka koja to omogućuje, po nazivu Traces, upravo se pojavila u trgovini aplikacija App Store.
Tim koji je razvio aplikaciju vjeruje da će spajanje sadržajnih poruka s fizičkom lokacijom i korištenje proširene stvarnosti koja ih čini opipljivima dodati kontekst stvarnog svijeta društvenim mrežama.
"Facebook i WhatsApp šalju česte informacije koje su izvan konteksta i koje vam nisu od velike vrijednosti, što vas čini potpuno pasivnim primateljem", kaže Beau Lotto, izvršni direktor tvrtke Ripple sa sjedištem u San Franciscu, koja je razvila aplikaciju Traces.
Korištenjem aplikacije Traces, pošiljatelj stvara bilo koju kombinaciju teksta, glazbe, slika, video zapisa, ulaznica i kupona i šalje ih osobi po svom izboru.
Trik je u tome što primatelji mogu otvoriti poruku samo ako se nalaze na pravoj GPS lokaciji u pravo vrijeme...
Potraži više...
|
|
|
