Ecology |
|
Ekologija |
Plugging the Deepwater Horizon well with mud
|
|
Začepljavanje bušotine Deepwater Horizon blatom
|
Oil spill dispersant could damage coral populations
|
|
Disperzant za naftu mogao bi naškoditi populacijama koralja
|
US food waste worth more than offshore drilling
|
|
Američki otpad hrane vrijedi više od bušenja nafte na otvorenom moru
|
Too darn hot
|
|
Paklena vrućina
|
Science |
|
Znanost |
Did emotions evolve to push others into cooperation?
|
|
Jesu li se osjećaji razvili kako bismo druge osobe natjerali na suradnju?
|
Technology |
|
Tehnologija |
Anti-missile laser weapon
|
|
Proturaketno lasersko oružje
|
Giant balloons could reduce the amount of space junk
|
|
Divovski baloni mogli bi smanjiti količinu svemirskog smeća
|
Health |
|
Zdravlje |
Who's afraid of radiation?
|
|
Tko se boji zračenja?
|
|
|
|
|
Plugging the Deepwater Horizon well with mud
Mud and cement could permanently plug BP's Deepwater Horizon well on the Gulf of Mexico floor this week.
A temporary cap has been containing all the oil gushing out of the well on the sea floor for almost three weeks.
But if the latest measure - known as a "static kill" - works, the fix could be permanent.
In theory, the idea is simple.
Currently, the highly pressurized oil is gushing against the walls of the containment cap trying to get out.
"It is pushing up from the reservoir two miles below the Gulf floor, pushing up through the main pipe, and pushing very hard against that cap," says Anderson Cooper of CNN.
BP is also moving forward with the construction of two relief wells, one of which could be drilled in a matter of days.
That would allow for an alternative procedure - the "bottom kill" - to be enacted, pumping mud and cement from the relief well to the sea floor.
Thad Allen, the retired Coast Guard general who has been coordinating the government's response to the spill, said that having such option is necessary...
|
|
Začepljavanje bušotine Deepwater Horizon blatom
Blato i cement mogli bi trajno začepiti BP-ovu bušotinu Deepwater Horizon na dnu Meksičkog zaljeva ovog tjedna.
Privremena kupola već tri tjedna zadržava svu naftu koja šiklja iz bušotine na dnu mora.
Ali, ako najnovija mjera - poznata kao "static kill" - bude djelotvorna, rješenje bi moglo biti trajno.
U teoriji, ideja je jednostavna.
Trenutno, nafta pod velikim pritiskom šiklja u stjenke kupole za zadržavanje nafte, pokušavajući izaći.
"Vrši jak pritisak prema gore iz spremnika, dvije milje ispod morskog dna zaljeva, vrši jak pritisak prema gore kroz glavnu cijev, te vrši jak pritisak na tu kupolu", kaže Anderson Cooper iz CNN-a.
BP također napreduje s bušenjem dvije odušne bušotine, a jedna od njih bi mogla biti izbušena za nekoliko dana.
To bi omogućilo alternativni postupak - "bottom kill" - upumpavanje blata i cementa iz odušne bušotine u morsko dno.
Thad Allen, umirovljeni general Obalne straže koji je koordinirao vladinu rekaciju na izljev, rekao je kako je takva mogućnost nužna...
|
Oil spill dispersant could damage coral populations
Coral populations in the Gulf of Mexico could fall because of the Deepwater Horizon oil rig disaster – from contact not with oil but with the dispersant that's supposed to get rid of it.
Laboratory tests suggest that Corexit 9500A, the dispersant used by BP to tackle the largest offshore oil spill in US history, stops coral larvae latching onto the surfaces where they usually mature.
The larvae float in the sea before latching onto surfaces such as rocks on the sea floor, cliff faces or old oil rigs.
It takes hundreds of years for a mature colony to develop.
Preliminary and as yet unpublished results show larvae in the oil-water mix are able to latch onto the discs, whereas those in water containing the dispersant remained suspended in the water.
"We should test each coral species individually, but of course we can't usually do that," says Steve Ross, a zoologist and deep-sea coral specialist.
"I think we can assume that if there's a negative impact..."
|
|
Disperzant za naftu mogao bi naškoditi populacijama koralja
Populacije koralja u Meksičkom zaljevu mogle bi nastradati zbog katastrofe naftne bušotine Deepwater Horizon, i to ne zbog dodira s naftom, nego s disperzantima koji bi tu naftu trebali ukloniti.
Laboratorijski testovi upućuju na to da Corexit 9500A, disperzant kojeg koristi BP za rješavanje najvećeg izljeva nafte na otvorenom moru u povijesti SAD-a, sprječava ličinke koralja da se uhvate za površine gdje obično dozrijevaju.
Ličinke plutaju morem prije nego što se uhvate za površine poput stijena na dnu mora, strana litica ili starih naftnih platformi.
Potrebno je više stotina godina da se razvije zrela kolonija.
Preliminarni i još neobjavljeni rezultati pokazuju da su ličinke u mješavini nafte i vode sposobne prihvatiti se za ploče, dok one u vodi koja sadrži disperzant nastave plutati u vodi.
"Trebali bismo testirati svaku vrstu koralja posebno, ali naravno da to obično nismo u stanju," kaže Steve Ross, zoolog i specijalist za koralje dubokih mora.
"Mislim da možemo pretpostaviti da, ukoliko postoji negativan utjecaj..."
|
US food waste worth more than offshore drilling
More energy is wasted in the perfectly edible food discarded by people in the US each year than is extracted annually from the oil and gas reserves off the nation's coastlines.
Recent estimates suggest that 16 per cent of the energy consumed in the US is used to produce food.
Yet at least 25 per cent of food is wasted each year.
Michael Webber and Amanda Cuellar at the Center for International Energy and Environmental Policy at the University of Texas at Austin calculate that this is the equivalent of about 2150 trillion kJ lost each year.
That's more than could be gained from many popular strategies to improve energy efficiency.
It is also more than projections for how much energy the US could produce by making ethanol biofuel from grains.
Dairy foods and vegetables are the greatest culprits, with around 466 and 403 trillion kilojoules lost as waste each year.
The numbers are likely to be conservative...
|
|
Američki otpad hrane vrijedi više od bušenja nafte na otvorenom moru
Svake godine u SAD-u, više energije se izgubi bacanjem potpuno jestive hrane nego što se godišnje crpi iz rezervi nafte i plina na obalama te države.
Nedavne procjene ukazuju da se 16 posto potrošene energije u SAD-u koristi za proizvodnju hrane.
No, najmanje 25 posto hrane se svake godine baca.
Michael Webber i Amanda Cuellar iz Centra za međunarodnu politiku energije i okoliša na Sveučilištu Texas u Austinu izračunali su da je to jednako gubitku od oko 2150 trilijuna kJ svake godine.
To je više nego što bi se moglo dobiti mnogim popularnim strategijama za poboljšanje energetske učinkovitosti.
Također, to je više od procjena energije koju bi SAD mogle proizvoditi izradom biogoriva etanola od žitarica.
Mliječni proizvodi i povrće su najveći krivci, na njima se izgubi oko 466, odnosno 403 trilijuna kJ u obliku otpada svake godine.
Ove brojke su vjerojatno još i ublažene...
|
Too darn hot
Don't bet that we'll make it.
Even with all the "green" power we can muster, preventing dangerous climate change by the end of the century is "barely feasible".
So says an analysis of how fast low-carbon energy sources can be introduced.
For a 50:50 chance of keeping global temperature rise to within 2°C by 2100, we must halve emissions by 2050.
This is the message of climate models by Keywan Riahi of the International Institute for Applied Systems Analysis in Laxenburg, Austria, and colleagues.
That means 70 per cent of global energy production must be zero-emissions by 2050.
To see if that target was realistic, the team used factors such as the average rate of technology diffusion in the past.
Our prospects are poor even if we roll out sources like wind and nuclear power as fast as we can...
|
|
Paklena vrućina
Nemojte se kladiti da ćemo uspjeti.
Čak i sa svom "zelenom" energijom koju uspijemo sakupiti, sprečavanje opasnih klimatskih promjena do kraja stoljeća "jedva je izvedivo".
Tako kaže analiza brzine kojom možemo početi koristiti izvore energije s niskim udjelom ugljika.
Za šanse u omjeru 50:50 da zadržimo globalni porast temperatura u rasponu unutar 2°C do 2100. godine, moramo prepoloviti emisije do 2050. godine.
To je poruka klimatskih modela Keywana Riahia s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava iz Laxenburga u Austriji i njegovih kolega.
To znači da 70 posto svjetske proizvodnje energije mora biti bez emisije štetnih plinova do 2050. godine.
Kako bi vidjeli je li taj cilj realan, tim je koristio čimbenike kao što su prosječna stopa difuzije tehnologije u prošlosti.
Naši izgledi su slabi čak i ako počnemo koristiti izvore poput vjetra i nuklearnih elektrana što prije...
|
|
|
|
|
Did emotions evolve to push others into cooperation?
The next time you feel angry at a friend who has let you down, or grateful toward one whose generosity has surprised you, consider this: you may really be bargaining for better treatment from that person in the future.
According to a controversial new theory, our emotions have evolved as tools to manipulate others into cooperating with us.
Until now, most psychologists have viewed anger as a way to signal your displeasure when another person does you harm.
Similarly, gratitude has been seen as a signal of pleasure when someone does you a favour.
In both cases, emotions are seen as short-term reactions to an immediate benefit or cost.
But it's more than that, says John Tooby, an evolutionary psychologist at the University of California, Santa Barbara.
Anger, he says, has as much to do with cooperation as with conflict, and emotions are used to coerce others into cooperating in the long term.
Tooby and his colleagues think that our anger or gratitude reflect our judgement of...
|
|
Jesu li se osjećaji razvili kako bismo druge osobe natjerali na suradnju?
Sljedeći put kada budete ljuti na prijatelja koji vas je iznevjerio ili zahvalni onome čija vas je velikodušnost iznenadila, razmislite o ovome: možda u stvari pregovarate kako bi se ta osoba u budućnosti bolje odnosila prema vama.
Prema kontroverznoj novoj teoriji naši osjećaji su se razvili kao alat za manipulaciju drugim osobama kako bi one surađivale s nama.
Do sada je većina psihologa ljutnju doživljavala kao način izražavanja nezadovoljstva kada nam druga osoba naškodi.
Isto tako, na zahvalnost se gledalo kao na znak zadovoljstva kada nam netko učini uslugu.
U oba slučaja, na osjećaje se gleda kao na kratkoročne reakcije na neposrednu korist ili štetu.
Ali oni su više od toga, kaže John Tooby, evolucijski psiholog s Sveučilišta California u Santa Barbari.
Bijes, kaže on, ima isto toliko veze sa suradnjom kao i sa sukobom, a emocije se koriste kako bismo druge prisilili na dugoročnu suradnju.
Tooby i njegovi kolege smatraju kako naša ljutnja ili zahvalnost odražavaju naše prosudbe o tome...
|
|
|
|
|
Anti-missile laser weapon
A laser-equipped Boeing 747 blasted two missiles in the sky earlier this month, but despite this apparent success the Pentagon is going back to the drawing board in its search for an anti-missile laser weapon.
That may sound like a waste of the estimated $5 billion spent to get the Airborne Laser (ABL) to this point.
However, ending the programme may be the most pragmatic decision made in its long history, which began in 1996 and has slipped years behind schedule and billions over budget.
Critics will welcome the Missile Defence Agency's decision to downgrade the ABL to a "testbed" for use in general research by the US air force.
They will be less pleased by plans detailed in the MDA's latest budget proposal to devote the rest of its "directed energy" research budget to a laser technology...
|
|
Proturaketno lasersko oružje
Laserom opremljen Boeing 747 uništio je dvije rakete na nebu ovog mjeseca, ali usprkos tom očitom uspjehu Pentagon se vraća na početak u svojoj potrazi za proturaketnim laserskim oružjem.
To može zvučati kao da je bačeno 5 milijardi dolara, koliko se procjenjuje da je do sada potrošeno na leteći laser (eng. Airborne Laser - ABL).
Međutim, okončanje programa mogla bi biti najpragmatičnija odluka donesena u njegovog dugoj povijesti, koja je počela 1996. godine i otegla se godinama iza predviđenog plana i potrošila milijarde dolara više od predviđenog iznosa.
Kritičari će pozdraviti odluku Agencije za proturaketnu obranu (MDA) da se ABL vrati na "poligon za testiranje" za korištenje u općim istraživanjima američkih zračnih snaga.
No neće biti tako zadovoljni planovima navedenima u najnovijem prijedlogu proračuna u kojem MDA traži da se ostatak proračuna namijenjenog za istraživanje "usmjerene energije" utroši na lasersku tehnologiju...
|
Giant balloons could reduce the amount of space junk
Helium balloons are known for pulling things up, but they could be a great way to drag defunct satellites down to Earth, a team of engineers says.
Dead satellites pose a hazard to other orbiting spacecraft.
In 2009, one of them wandered into the path of a still-functioning satellite, destroying both craft and spawning thousands of pieces of new space junk.
One way to prevent such collisions is to have satellites fire their own engines at the end of their useful lives in order to push themselves into Earth's atmosphere, where they would be incinerated.
But this requires launching them with extra fuel, adding mass that drives up the cost of launch.
Balloons would be a cheaper way to solve the problem, says a team of engineers.
Any new satellite could be launched with a folded-up balloon stowed on board.
Once the satellite reached the end of its useful life, the balloon would fill with helium or another gas, creating extra drag as the balloon collided with Earth's outer atmosphere.
A balloon 37 metres across would take just one year...
|
|
Divovski baloni mogli bi smanjiti količinu svemirskog smeća
Poznato je da baloni punjeni helijem podižu stvari, ali oni bi mogli predstavljati odličan način da se satelite van funkcije vrati natrag na Zemlju, kaže jedan tim inženjera.
Mrtvi sateliti predstavljaju rizik za druge svemirske letjelice u orbiti.
2009. godine, jedan od njih zalutao je na put još uvijek funkcionalnom satelitu, što je uništilo obje letjelice i stvorilo tisuće komada novog svemirskog smeća.
Jedan od načina da se spriječi takve sudare je da sateliti ispale svoje motore na kraju korisnog vijeka trajanja, kako bi ušli u Zemljinu atmosferu, gdje bi bili spaljeni.
Ali to zahtijeva lansiranje s dodatnim gorivom, što dodaje masu koja povećava cijenu lansiranja.
Baloni bi bili jeftiniji način rješavanja ovog problema, kaže tim inženjera.
Bilo koji novi satelit mogao bi se lansirati sa složenim balonom koji bi bio smješten na letjelici.
Nakon što satelit dosegne kraj vijeka korisnosti, balon bi se ispunio helijem ili nekim drugim plinom, što bi stvorilo dodatnu silu vučenja dok bi se balon sudarao sa Zemljinom vanjskom atmosferom.
Balonu dijagonale od 37 metara trebalo bi samo godinu dana...
|
|
|
|
|
Who's afraid of radiation?
The word "radiation" frightens people, and little wonder.
Ever since the cold war, the prevailing view has been that ionising radiation can do real harm to us without being seen or felt - and should be avoided at all costs.
In fact radiation is much less harmful than we feared.
Fear of radiation grew alongside descriptions of what might happen in the event of a nuclear war.
In earlier decades there was genuine scientific uncertainty about radiation's long-term health effects.
So, because of universal concern, tight regulation was imposed to minimise public exposure.
Since 1950, public dose limits have been tightened by a factor of 150.
Currently, the internationally recommended limit is 1 millisievert per year.
For comparison, a typical CT scan in a hospital might give you a dose of 5 millisieverts and a simple X-ray 1/100th of that.
Much has been learned over the past half century from clinical medicine, radiobiology and accidents like Chernobyl.
There is no doubt that a very high single dose...
|
|
Tko se boji zračenja?
Riječ "zračenje" plaši ljude, što i nije čudno.
Još od hladnog rata, stajalište koje prevladava je da nam ionizirajuće zračenje može učiniti stvarnu štetu bez da ga vidimo ili osjetimo - i da ga treba izbjegavati pod svaku cijenu.
U stvarnosti je zračenje daleko manje štetno nego što smo mislili.
Strah od zračenja rastao je uz opis onoga što bi se moglo dogoditi u slučaju nuklearnog rata.
U ranijim desetljećima postojala je prava znanstvena nesigurnost o dugoročnim zdravstvenim posljedicama zračenja.
Stoga, zbog univerzalne zabrinutosti, nametnuti su strogi propisi kako bi se smanjila izloženost javnosti.
Od 1950. godine, gornja granica za javnost smanjena je 150 puta.
Trenutno, međunarodno preporučeno ograničenje iznosi 1 milisivert godišnje.
Za usporedbu, tipični CT u bolnici može vam dati dozu od 5 milisiverta, a jednostavni rendgen 1/100 toga.
Mnogo smo toga naučili tijekom proteklih pola stoljeća iz kliničke medicine, radiobiologije i nesreća poput one u Černobilu.
Nema sumnje da je vrlo visoka pojedinačna doza...
|
|
|
