Business |
|
Gospodarstvo |
Green feed-in tariff needs to maximise solar power
|
|
Ekološka zajamčena tarifa mora povećati solarnu energiju
|
Science |
|
Znanost |
Empire of the sun
|
|
Carstvo sunca
|
Plight of the human guinea pig
|
|
Muke ljudskog zamorca
|
Renewable oil
|
|
Nafta kao obnovljivi izvor energije
|
Research ship drills deep into ocean quake zone
|
|
Istraživački brod buši duboko u oceanskom potresnom području
|
The ultimate way to keep your computer safe from harm
|
|
Najbolji način zaštite vašeg računala
|
Inventing the Wright Way
|
|
Izumiteljstvo na pravi način – tragom braće Wright
|
See atoms and molecules more clearly than ever
|
|
Vidite atome i molekule jasnije nego ikada
|
|
|
|
|
Green feed-in tariff needs to maximise solar power
MPs and others are now starting to recognise the potential of solar power technology in the UK, but we are still only scratching the surface.
April 2010 could be a major milestone in the UK's attempts to deliver a low-carbon economy. Assuming all goes well, that is the date when the government will introduce new "feed-in tariffs", where a price premium is paid to homeowners, schools and businesses for every unit of electricity they generate from small-scale renewable technologies, such as solar photovoltaics (PV), wind and micro hydro power.
All of these technologies have immense potential in the UK. However, there is still a very real danger the government will lose its bottle and go for a tariff that will at best make a very marginal difference. If that happens, it will be a massive lost opportunity at a time when the government needs all the help it can get...
|
|
Ekološka zajamčena tarifa mora povećati solarnu energiju
Predstavnici u britanskom parlamentu počinju prepoznavati potencijal tehnologije za solarnu energiju u Ujedinjenom Kraljevstvu, no još uvijek tek grebemo po površini.
Travanj 2010. mogao bi biti važna prekretnica u pokušajima Ujedinjenog Kraljevstva da postigne niskougljično gospodarstvo. Ako sve dobro prođe, vlada će tada uvesti nove "zajamčene tarife" na temelju kojih će se plaćati premije kućevlasnicima, školama i tvrtkama za svaku jedinicu električne energije koju proizvedu tehnologijama malih obnovljivih izvora, poput solarnih fotovoltaika (FV), energije vjetra i mikro hidroenergije.
Sve ove tehnologije imaju golem potencijal u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, još uvijek postoji vrlo stvarna opasnost da će vlada izgubiti hrabrost i odlučiti se za tarifu koja će u najboljem slučaju činiti tek marginalnu razliku. Ako se to dogodi, bit će to golema propuštena prilika u vrijeme kad vlada treba svu pomoć koju može dobiti...
|
|
|
|
|
Empire of the sun
From self-powered buildings to gigantic solar farms - a guide to the solar revolution
Jeremy Leggett is a pioneer, campaigner and visionary. As chief scientist at Greenpeace, he helped coin the phrase "solar century", before setting up a company of the same name to build solar panels for British roofs. Now he's got an easy-to-read guide explaining the why and how of solar power, from thin-film silicon to electric cars.
Many would agree we are embarking on a solar revolution, but there are two models for this empire of the sun. One - the focus of Leggett's entrepreneurial endeavours -is based on micro-power, where every building powers itself. The other harnesses economies of scale. In this model, deserts will be covered in huge solar farms to harvest energy for distribution via vast supergrids that cross continents.
Advocates of "big is beautiful" include George Monbiot, who has criticised Leggett's claims about solar roofs in New Scientist (30 September 2006, p 24). Disappointingly, Leggett does not address this row here, simply calling for both solar farms and solar roofs...
|
|
Carstvo sunca
Od zgrada s vlastitom proizvodnjom energije do divovskih solarnih farmi – vodič za solarnu revoluciju
Jeremy Leggett je utiratelj putova, zagovaratelj ideja i vizionar. Kao glavni znanstvenik u Greenpeaceu, pomogao je skovati izraz "solarno stoljeće", a zatim osnovao istoimenu tvrtku koja gradi solarne ploče za britanske krovove. Sad nam donosi jednostavan vodič u kojem odgovara na svako zašto i kako vezano uz solarnu energiju, od tankoslojnog silicija do električnih automobila.
Mnogi će se složiti da smo na početku solarne revolucije, no postoje dva modela toga carstva sunca. Prvi, koji je težište Leggettovih poduzetničkih napora, temelji se na mikroenergiji – svaka zgrada se sama opskrbljuje energijom. Drugi koristi ekonomiju razmjera. Prema tom modelu, pustinje će biti pokrivene golemim solarnim farmama za prikupljanje energije koja će se distribuirati putem nepreglednih prekokontinentalnih supermreža.
Među zagovornike načela "veliko je lijepo" spada i George Monbiot koji je kritizirao Leggettove tvrdnje o solarnim krovovima u New Scientistu (30. rujna 2006, str. 24). Nažalost, Leggett se ovdje ne bavi tim razmiricama, već naprosto poziva na korištenje kako solarnih farmi tako i solarnih krovova...
|
Plight of the human guinea pig
What kinds of people sign up for clinical trials, and what sort of waters are they wading into?
Fifty million people around the world are guinea pigs in clinical trials testing experimental drugs right now. Apart from potentially risking their lives, participants must pass a gruelling battery of tests, just to be allowed into some trials.
Acceptance only means more tests, side effects and considerable disruption to their daily lives. So what's in it for them?
As journalist Alex O'Meara explains in Chasing Medical Miracles, some take part out of genuine altruism, while some are looking for cures for their own illnesses. O'Meara, a lifelong diabetic himself, volunteered for a risky transplant of insulin-producing cells from the liver, and his story permeates the book.
More often than not, O'Meara finds, people choose to participate thanks to life's great motivator: money. Clinical trials are big business, raking in $24 billion a year, and the cash they offer as compensation has become...
|
|
Muke ljudskog zamorca
Kakvi ljudi se prijavljuju za klinička istraživanja i u što se točno upuštaju?
U ovom trenutku pedeset milijuna ljudi diljem svijeta su zamorci u kliničkim istraživanjima kojima se ispituju eksperimentalni lijekovi. Osim što potencijalno riskiraju svoj život, sudionici moraju proći iscrpljujući niz testiranja samo kako bi im bilo dozvoljeno da sudjeluju u određenim istraživanjima.
Ako budu prihvaćeni to samo znači još više testiranja, nuspojava i znatnog remećenja njihova svakodnevnog života. Što, dakle, oni dobivaju u svemu tome?
Kako objašnjava novinar Alex O'Meara u svojoj knjizi 'U potrazi za medicinskim čudom', neki sudjeluju iz autentičnog altruizma, dok neki traže lijek za vlastite bolesti. O'Meara, koji je sam cjeloživotni dijabetičar, dobrovoljno je sudjelovao u rizičnoj transplantaciji jetrenih stanica koje proizvode inzulin, a njegova je priča pretočena u knjigu.
O'Meara zaključuje da ljudi često odlučuju sudjelovati zbog velike životne motivacije: novca. Klinička istraživanja su postala velika industrija koja zgrće 24 milijarde dolara godišnje, a novac koji se nudi kao naknada postao je...
|
Renewable oil
Genome pioneer Craig Venter has teamed up with Exxon Mobil to turn living algae into mini oil wells. How will they do it?
Algae that can turn carbon dioxide back into fossil fuel - it sounds too good to be true. How is this going to work?
Algae use carbon dioxide to generate a number of oil molecules, via photosynthesis, as a way of storing energy. People have been trying to make them overproduce the oil and store it. We're changing the algae's gene structure to get them to produce hydrocarbons similar to those that come out of the ground and to trick them into pumping these hydrocarbons out instead of accumulating them. As other groups get C02 sequestration techniques going, we'd like to take that C02 and get the algae to convert it back into oil. The aim is to prevent it from further increasing carbon in the atmosphere.
How do you get from algae oil to oil you can put in a car or jet engine?
The next stage is to take the algae's biocrude, put it into Exxon Mobil's existing refineries, and try to make the same products that you get from oil that comes out of the ground. So the goal is to make gasoline, diesel fuel and jet fuel out of the same hydrocarbons we use now - just from a different source. Instead of pulling the carbon out of the ground...
|
|
Nafta kao obnovljivi izvor energije
Pionir istraživanja genoma Craig Venter udružio se s Exxon Mobilom u namjeri pretvaranja živih algi u mini naftne bušotine. Kako će to učiniti?
Alge koje ugljični dioksid ponovno mogu pretvoriti u fosilno gorivo – zvuči predobro da bi bilo istinito. Kako bi to trebalo funkcionirati?
Alge upotrebljavaju ugljični dioksid za proizvodnju molekula ulja, putem fotosinteze, kao način pohranjivanja energije. Drugi su ih već pokušali natjerati da proizvedu višak ulja i pohrane ga. Mi mijenjamo gensku strukturu algi kako bi one proizvodile ugljikovodike slične onima koje crpimo iz tla i kako bismo ih naveli da ispumpavaju te ugljikovodike umjesto da ih sakupljaju. Dok druge istraživačke skupine pokušavaju razviti tehnike sekvestracije C02, mi želimo uzeti taj C02 i natjerati alge da ga ponovno pretvore u naftu. Cilj je spriječiti daljnje povećanje ugljika u atmosferi.
Kako iz ulja od algi dobivate gorivo koje se može točiti u automobil ili mlazni motor?
Sljedeća faza je uzeti sirovo bio-gorivo algi, staviti ga u postojeće rafinerije Exxon Mobila i pokušati proizvesti isti proizvod koji se dobiva iz nafte koju crpimo iz tla. Cilj je, dakle, proizvoditi benzin, dizelsko gorivo i mlazno gorivo iz istih ugljikovodika koje koristimo i sada – samo iz drugog izvora. Umjesto da izvlačimo ugljik iz tla...
|
Research ship drills deep into ocean quake zone
It sounds like the beginning of a Godzilla movie. Off the coast of Japan, scientists are using a powerful drilling method for the first time in an underwater earthquake zone. As long as no sleeping monster is rudely awakened by their methods (and no geological nightmares), the team hopes to learn about the frictional properties of the rock in the area in order to better understand how earthquakes and tsunamis form.
The CHIKYU research vessel, operated by the Japan Agency for Marine-Earth Science and Technology, has drilled to a depth of nearly 1.6 kilometres beneath the seafloor while floating on 2 kilometres of ocean. To achieve greater depths than with normal methods, the team uses a technique known as riser-drilling. This relies on recirculating viscous "drilling mud" to maintain pressure balance in the borehole.
According to Bill Ellsworth, of the United States Geological Survey, petroleum drilling on land and from stable ocean oil-platforms regularly reaches depths of between 5 and 8 kilometres. The deepest land-based hole, drilled for scientific research...
|
|
Istraživački brod buši duboko u oceanskom potresnom području
Zvuči kao početak filma o Godzilli. U obalnim vodama Japana znanstvenici po prvi put koriste snažnu metodu bušenja u podvodnom potresnom području. Pod uvjetom da njihove metode ne probude neko čudovište (ili geološke noćne more), ekipa znanstvenika se nada da će saznati nešto o frikcijskim obilježjima stijena u tom području kako bi bolje razumjela način na koji nastaju potresi i tsunamiji.
Istraživački brod CHIKYU, kojim upravlja japanska Agencija za znanost o morskom tlu, izbušio je tlo do dubine od gotovo 1,6 kilometara ispod morskog dna plutajući na oceanu dubokom 2 kilometara. Kako bi postigla veće dubine nego s uobičajenim metodama, ekipa koristi tehniku poznatu kao bušenje s uronjenom stojkom. Ona se temelji na ponovnom cirkuliranju viskozne isplake kako bi se održala ravnoteža tlaka u bušotini.
Prema Billu Ellsworthu iz Američkog centra za geološka istraživanja, kopnenim bušenjem nafte i bušenjem sa stabilnih oceanskih naftnih platformi redovito se dosežu dubine od 5 do 8 kilometara. Najdublja kopnena bušotina, izbušena u znanstvene svrhe...
|
The ultimate way to keep your computer safe from harm
Flaws in the code, or "kernel", that sits at the heart of modern computers leave them prone to occasional malfunction and vulnerable to attack by worms and viruses. So the development of a secure general-purpose microkernel could pave the way for reliable computing for us all.
The microkernel, dubbed seL4, is the work of technology research company NICTA and the University of New South Wales in Australia and Open Kernel Labs. Their kernel has been pared down to the minimum amount of code needed to link the computer hardware to the applications that run on it. The team behind seL4 have proved in principle that it is possible to create secure computer code that will run on any system that requires guaranteed security and reliability.
Previous efforts to design code that is free of bugs and immune to malicious attack has produced kernels that were either restricted to a narrow range of tasks or limited to the types of systems...
|
|
Najbolji način zaštite vašeg računala
Pogreške u kôdu ili "jezgri", koja se nalazi u središtu suvremenih računala, čine je povremeno neispravnom i izlažu napadima crva i virusa. Stoga bi razvoj sigurne općenamjenske mikrojezgre mogao utrti put pouzdanom računarstvu za sve nas.
Mikrojezgra, nazvana seL4, proizvod je tvrtke za tehnološka istraživanja NICTA, Sveučilišta u Novom Južnom Velsu u Australiji i tvrtke Open Kernel Labs. Njihova jezgra je smanjena na minimalni kôd potreban za povezivanja računalne opreme i aplikacija koje je pokreću. Ekipa koja je stvorila seL4 dokazala je u načelu da je moguće stvoriti sigurni računalni kôd koji će se moći pokrenuti u bilo kojem sustavu koji zahtijeva zajamčenu sigurnost i pouzdanost.
Prethodni napori da se dizajnira kôd bez pogrešaka i koji je otporan na zlonamjerne napade doveli su do jezgri koje su bile ograničene ili na mali raspon zadataka ili na određene vrste sustava...
|
Inventing the Wright Way
Engineer James Dyson talks about his inventive inspirations, his return to robotics and how 3D printing could lead to open-source inventing
When the Wright brothers set out to develop the first controllable, powered, heavier-than-air flying machine at the turn of the last century, they had to invent almost everything they needed to get their Flyer off the ground. They had little choice: existing glider wing designs were certainly not up to the task, and the propellers used on airships were highly inefficient.
Their scrupulous, do-it-yourself approach has been a major source of inspiration for James Dyson, one of the UK's best known industrial designers. The way they taught themselves the key physics and then tackled each problem as it came up should motivate anyone hoping to make a name for themselves as an inventor, he says. It was the Wrights who really showed us how to develop technology. They broke the problem down into individual components that they then solved brilliantly: the shape of the wing, the control surface and the twisted aerofoil propeller. And then they built the first wind tunnel...
|
|
Izumiteljstvo na pravi način – tragom braće Wright
Inženjer James Dyson razgovara o svojim izumiteljskim inspiracijama, svojem povratku robotici i o tome kako bi 3D tisak mogao dovesti do izumiteljstva dostupnog svima
Kada su početkom prošlog stoljeća braća Wright počela s razvojem prve kontrolabilne motorizirane letjelice teže od zraka, morali su izumiti gotovo sve što im je bilo potrebno da njihova letjelica Flyer ("Letač") poleti. Nisu imali drugog izbora: postojeće konstrukcije krila bile su potpuno neodgovarajuće, a propeleri koji su se koristili na zračnim brodovima bili su izuzetno neučinkoviti.
Njihov savjestan "uradi sam" pristup veliki je izvor inspiracije za Jamesa Dysona, jednog od najpoznatijih industrijskih projektanata u Ujedinjenom Kraljevstvu. Način na koji su se sami učili osnovnoj fizici i zatim rješavali svaki problem koji bi se pojavio trebao bi biti motivacija svakome tko se želi proslaviti kao izumitelj, kaže. Braća Wright su ti koji su nam doista pokazali kako razvijati tehnologiju. Oni su svaki problem rastavili na sastavne dijelove i zatim ga briljantno riješili: oblik krila, komandna površina i uvijeni uzgonski propeler. A zatim su izgradili prvi vjetrovni tunel...
|
See atoms and molecules more clearly than ever
Microscopes capable of revealing the astonishing beauty of an atom can hardly be called blunt instruments. But to date, these tools have either been too destructive or offered disappointing resolution. Now researchers at IBM have come up with a delicate method which has provided unparalleled details of the structure of a molecule.
The earliest pictures of individual atoms were captured in the 1970s by blasting a target -typically a chunk of metal - with a beam of electrons, a technique known as transmission electron microscopy (TEM). Later iterations of this technique, such as the TEAM project at the Lawrence Berkeley National Laboratory in California, achieved resolutions of less than the radius of a hydrogen atom. But while this method works for atoms in a lattice or thin layer, the electron bombardment destroys more fragile individual molecules.
Other techniques use a tiny stylus-like scanning probe. This can be used to measure either the effect of quantum tunnelling of electrons between the probe and the surface of the target, called scanning tunnelling microscopy (STM), or the attractive force between atoms in the probe and the target, called atomic force microscopy (AFM). These methods are suitable for individual molecules but have not been able to approach the detail...
|
|
Vidite atome i molekule jasnije nego ikada
Teško da se za mikroskope koji mogu otkriti zapanjujuću ljepotu atoma može reći da su tupi instrumenti. Međutim, do sada su ovi alati bili ili pretjerano destruktivni ili su nudili razočaravajuću rezoluciju. Sada su istraživači u IBM-u osmislili osjetljivu metodu koja pruža detalje strukture molekule kakvi još nisu viđeni.
Prve fotografije pojedinačnih atoma snimljene 1970-ih uništavanjem predmeta – obično komada metala – sa zrakom elektrona, tehnikom poznatom kao transmisijska elektronska mikroskopija (TEM). Kasnija ponavljanja ove tehnike, poput one na projektu TEAM u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley u Kaliforniji, postigla su rezoluciju manju od polumjera vodikovog atoma. Međutim, dok ova metoda funkcionira kada je riječ o atomima u kristalnoj rešetki ili tankom sloju, bombardiranje elektronima uništava osjetljivije pojedinačne molekule.
Druge tehnike primjenjuju sitne sonde nalik na gramofonsku iglu. Sonda se može koristiti za mjerenje učinka kvantnog tuneliranja elektrona između sonde i površine predmeta i tada se to zove skenirajuća tunelirajuća mikroskopija (STM) ili za mjerenje učinka privlačne sile između atoma u sondi i predmetu, a tada je to mikroskopija atomskih sila (AFM). Ove metode su prikladne za pojedinačne molekule ali nisu bile u stanju snimiti detalje...
|
|
|
